Veljko Lončar: Svako je vrijeme teško, ali radi se i radit će se i dalje

U 25 godina od Vokela je stvorio bosanskohercegovački poslovni brend. Nije poduzetnik koji će se zatvoriti u ured, čekati da mu prođe radno vrijeme i sav posao prepustiti drugima. Stalno je u pokretu, rado se druži s radnicima, vodi Udrugu gospodarstvenika Posušje, predsjednik je golf kluba Posušje, bavi se humanitarnim radom. Veljko Lončar i naizgled odudara od prosječnog poduzetnika i zato je zasigurno iznadprosječan. S njim smo u društvu tajnika Udruge gospodarstvenika Stjepana Bage razgovarali u automobilu jer vremena za odmor nema, sve se radi u pokretu. Lončar već ima dogovoreno druženje s domaćim golferima i onima iz regije, ali razgovor za Večernji list ne odbija.

• Gospodine Lončar, svjesni smo da je BiH složena zemlja u većini stvari, od politike do gospodarstva. Kako uspijevate biti uspješni u ovakvom okruženju?

Tajna je možda i u tome što sam se na vrijeme počeo baviti poslom kojim se sada bavim. Kada sam odlučio da počinjem s tim, još prije rata 1988. godine, trebalo je osmisliti strategiju da opstanem, jer jedno je kazati, a drugo je opstati. I uspio sam izdržati kojekakve turbulencije pa i torture ratne i poratne, a tvrtka je čvrsto ostala na nogama, što me i danas posebno raduje. Ni danas nije lako. I nikad nije bilo lako jer je uvijek bilo teških vremena, a dolazit će zasigurno još teža vremena na koja ne smijemo gledati sa strahom, već kao na svojevrstan izazov. To je borba za opstanak na tržištu i treba sve to sagledati u jednoj racionalnoj osnovi i uhvatiti se u koštac s problemima kada se na njih naiđe.

• S tvrtkom ste krenuli prije 25 godina s pet zaposlenika, a danas imate više od 200 djelatnika. Kakvi su bili počeci Vokela i kako se rodila ideja o ovoj tvrtki?

Puno stvari krene spontano, a tako je nastala i moja tvrtka. Mnogo sam razmišljao da krenem s nekim poslom, ispočetka je bila ideja da otvorim trgovinu. S vremenom sam počeo pratiti rad drugih već etabliranih i kvalitetnih tvrtki i uspostavio sam kontakte s tvrtkom Šavrić Zagreb koja je u bivšoj Jugoslaviji bila jaka industrija namještaja i bio sam u pregovorima s direktorom. Taj isti dan bili smo za stolom u jednom restoranu s gospodinom Milanom Vidanom, uglednim gospodinom koji je bio direktor Kerametala Zagreb. Bio je to jedan ugodan razgovor na kojemu smo dogovarali detalje o pokretanju posla. Moju ideju Vokela svi su podržali i dali mi određene savjete na koji način raditi i tako je sve krenulo, uspio sam u ovoj branši, ali stalno moramo učiti, raditi, izvlačiti pouke i ići naprijed da bi taj uspjeh bio postojan.

• Kako Vokel danas funkcionira na tržištu EU s obzirom da djelujete od 2005. u Hrvatskoj?

Vokel je veliki kupac i veliki uvoznik u sklopu kojega je 12 prodajnih salona. To je  jedan veći lanac salona i s njim zasad mogu dobro poslovati. Mi trgovci uvijek kažemo ako si dobro i povoljno kupio, moći ćeš sebi uračunati nešto i prodati opet povoljno i to je ta jedna filozofija s kojom moraju biti zadovoljni i trgovci i kupci. I Talijani i Španjolci s kojima radimo i odakle uvozimo sanitariju i keramiku imaju drugi cjenik za određene dijelove Europe pa je tu potrebna i mudrost i spretnost i umijeće poslovanja. Mi moramo prodavati, moramo izvoziti i nikako upasti u neku letargiju jer svaka pogreška u poslu može biti skupo plaćena. Ovo zasad funkcionira, vjerujem i na zadovoljstvo radnika i na moje osobno, a dokaz tome je i činjenica  da uspješno poslujemo već 25 godina.

• Na čelu ste Udruge gospodarstvenika Posušje. Kako se rodila ideja o udruzi, te kako ste zadovoljni radom udruge?

Sve je počelo jednim inspirativnim i zanimljivim putovanjem. Većina posuških gospodarstvenika ide redovito u crkvu i dobro se poznaje s našim bivšim župnikom fra Milanom Lončarom, sjajnim čovjekom, koji je organizirao jedno putovanje u Izrael, odakle je i krenula ideja. Mi smo i prije 12 godina  imali jednu udrugu gospodarstvenika. I tada smo dobro krenuli, imali smo i svoje stipendiste, no politika se umiješala u to i ta udruga nije uspjela, ali ova jeste. Fra Milan je sjajan govornik, zna prepoznati ideju, potencijal u ljudima i on je nas gospodarstvenike još više zbližio, govorio nam o važnosti zajedništva u ovoj branši koja može ojačati cijelo mjesto i na tome sam mu danas zahvalan. Gospodarstvenici su izabrali mene na čelo i zahvaljujem im se jer su me prepoznali kao ozbiljnog poduzetnika. Nisam ja netko „posebniji“ od drugih, ali ljudi znaju da volim raditi i pomagati društvu i uvijek sam spreman odraditi da svi budu zadovoljni. Ovo mi je motiv da izdržim i da povezujem ljude. Broj članova Udruge, od utemeljenja do danas, povećao se preko  tri puta, sa 13 na 40   Ukupan broj članova Udruge i vlasnički povezanih tvrtki je preko 50. Broj zaposlenih u tim tvrtkama je oko 1.800, a od toga u Posušju je oko 1200 zaposlenih, što je oko  40 % ukupno svih zaposlenih u Posušju.

• Koliko tvrtke u Posušju pomažu razvoj općine i njegovo uređenje s obzirom da načelnik Branko Bago često kaže kako su mu gospodarstvenici vjetar u leđa?

To je dobro rekao. Načelnik Bago je sigurno s nama „jači“. U ovom momentu radimo zajednički na uspostavljanju robnog prometa preko graničnog prijelaza Osoje i iznalaženju sredstava za rekonstrukcijom tog graničnog prijelaza. Mi smo od početka rekli da smo apolitična udruga i politiku nećemo miješati u rad ove udruge, ali ćemo pomagati onima koji se brinu za društveno dobro, jer je gospodarstvo svijetla točka ovog društva koja može pomoći sredini u kojoj djeluje.. Naša inicijativa je  izgraditi autobusni kolodvor vlastitim sredstvima članova udruge i pokloniti ga svim građanima općine Posušje. Na načelniku je da riješi imovinsko pravne odnose. Koliko znam to još nije riješeno, a mi nismo odustali da završimo tu ideju. Čim ti odnosi budu riješeni mi ćemo krenuti s radovima.

• Ni sportski život ne zanemarujete, predsjednik ste Golf kluba Posušje za koje mediji u regiji pišu da je “svjetsko čudo” u Hercegovini. Odakle vizija da se u Posušju krene s jednim ovako elitnim i zanimljivim sportom?

Sponzor sam ili sam sponzorirao sve sportske klubove i događanja u Posušju, a i šire. Nama koji smo u golfu i koji aktivno nastupamo godi kada netko kaže da se u Posušju   događa „svjetsko čudo“. Mi, koji smo malo više u inozemstvu, slušamo o takvim stvarima, a ovdje to često nailazi na podsmijeh. Ipak, kada im pokažemo što smo u ovako maloj sredini napravili i kada nam dolaze ljudiiz Zagreba, Splita, Sarajeva, Slovenije te razni drugi turisti i kada se ljudi iz SAD-a počnu raspitivati gdje je to hercegovačko golf središte, onda je to pokazatelj da smo na dobrom putu. Već je 7 godina otkad smo počeli s idejom i kada smo počeli donositi loptice i palice iz stranih zemalja da bi ih isprobali ovdje u hercegovačkom podneblju. Danas se to razvija u ozbiljnu priču. Inicijator golfa u Posušju je gospodin Ivan Mandurić Cigo koji je krenuo u dogovore s vlasnicima zemljišta u Topali koje smo uzeli pod zakup.

Možemo li očekivati da će Topala jednog dana imati luksuzni golf centar s hotelima i svime što priliči jednom golf središtu?

Zašto ne!? Imamo sve preduvjete za stvaranjem luksuznog golf centra, a blizina drugih oblika turizma je vrlo važna. Npr. blizu nam je morski turizam, zimski turizam i vjerski turizam u Međugorju. Dosta turista koji posjete ta mjesta svrate i na Topalu, vide golf igralište pa im je žao što nisu ponijeli  opremu za golf. Mi im ustupimo ili iznajmimo našu opremu i ljudima se Topala svidi i šire priču o golfu u Posušju dalje. Mi ćemo nastaviti raditi na razvoju golfa, vrijeme će učiniti svoje, a pozitivna priča prenosit će se i dalje te će se u javnost stvoriti prava slika o golfu koji se igra u Posušju, a koji  će se igrati i u budućnosti, vjerujem, u još boljim uvjetima.

Bavite se i humanitarnim radom, a s obzirom da to ne ističete često, možete li našim čitateljima reći o čemu se tu radi jer je moguće da će netko i nakon ovog razgovora slijediti vaš primjer?

Dobro je činiti dobro. Nekako mi je osnovni moto da, ako sam ja već uzeo jedan dio „kolača“ u ovom podneblju i ako sam ja shvatio da se tu može živjeti, moram pomoći i drugima da shvate da ovdje vrijedi ostati, raditi i stvarati bolje sutra za našu djecu. Uvijek se držim toga da treba davati i pomagati ljudima,  jer je životna i vjerska obveza čovjeka da pomogne drugima i to rado činim. Prostorije škole za djecu sa posebnim potrebama u Posušju bile su u iznimno lošem stanju, pa mi je supruga Radica, koja je inače članica udruge Posuški školarac, predložila da doniramo određena sredstva u potpunu obnovu tih prostorija, što smo prošle godine pred Božić i uradili.

Što u budućnosti očekujete od Vokela i općenito kakvu gospodarsku situaciju očekujete u BiH, ali i u ostalim država u koje izvozite i gdje radite?

U budućnosti od Vokela i svih nas koji smo dio toga očekujem uspješno poslovanje. Prije svega, nastojat ću održati postojeću razinu poslovanja, a odluku o novim projektima donosit ću nakon sveobuhvatne analize zajedno sa svojim suradnicima. Iako su teška vremena, koja smo već spomenuli i svi pričaju o recesiji, radi se i dalje, a raditi će se i ubuduće i  samo uspješni i dobro organizirani će opstati na tržištu, a među njima, uvjeren sam i Vokel.

Za kraj, hoće li djelatnici Vokela dobiti 13. plaću ili božićnicu?

Božićnicu dobivaju svake godine, a sigurno će je dobiti i ove.

Željko Andrijanić VLM/ugp