Na 100 maraka plaće država uzme 75,4 marke doprinosa!?

Svaki poslodavac u BiH na primanja radnika od, primjerice, 100 maraka državi mora platiti dodatne 75,4 marke po osnovama raznih doprinosa (mirovinsko, zdravstveno, naknada od nezaposlenosti, osiguranje od nesreće na poslu…), istaknuo je Vjekoslav Domljan, ekonomski analitičar i sveučilišni profesor, piše Dnevni list.

Prema tome, poslodavce u BiH radna snaga i nameti na radnu snagu u ovom slučaju koštaju 175,4 marke, a kada tome dodamo nepovoljni poslovni ambijent, nikoga ne treba čuditi što deseci tisuća tvrtki propadaju. Ovo još jednom zorno pokazuju kako naša zemlja svojom poreznom politikom guši i ovo malo proizvodnje koja je opstala, i kako djeluje obrnuto od onoga što rade razvijene zapadne zemlje.

Promjena politike

– S obzirom da u BiH postoji velika nezaposlenost i velika neaktivnost, onda se nešto mora mijenjati u sustavu oporezivanja. To je jedan od čimbenika koji treba utjecati na kreiranje ekonomske politike, a u ovom slučaju to znači da što više treba rasteretiti proizvodnju, odnosno oporezivanje rada, a oporezivanje usmjeriti na potrošnju, istaknuo je Domljan.
Prema njemu, općenito gledano, postavlja se pitanje kada je bolje oporezivati – kad se nešto daje društvu ili kad se nešto oduzima od društva, dakle kad se troši. On tvrdi kako je u principu uvijek bolja ova druga opcija, jer kada se oporezuje ono što se daje društvu, kasnije neće ostati mnogo za oporezivanje.

– U nas su desetljećima neiskorišteni čimbenici proizvodnje – rad, kapital i zemlja, jasno je kako je nacionalni “kolač” jako mali i nužna je promjena porezne politike. Tu ostaje veliki prostor za djelovanje, pojašnjava prof. Vjekoslav Domljan.
U tom smislu navodi kako se može uvesti niz drugih poreza, popularno nazvanih porezi na bogate. U tu kategoriju spadaju, primjerice, oporezivanje kubikaže automobila, oporezivanje neizgrađenog građevinskog zemljišta, oporezivanje nekretnina ako se raspolaže s više od 25 četvornih metara po osobi, oporezivanje transakcija mobitelima, oporezivanje neiskorištenog poljoprivrednog zemljišta, kao i niz drugih mogućnosti.

Poticaj izvozu

Prema tome, uz kategorije oporezivanje potrošnje i proizvodnje postoji i kategorija oporezivanja imovine, pa bi se, prema Domljanu, moralo ići više na oporezivanja potrošnje i imovine, a manje proizvodnje. Posljednjih godina teške financijske krize ovaj model se sve više zagovara u cijelom svijetu, jer država će u svakom slučaju imati svoja sredstva od poreza, samo je pitanje na koji način.
– Država će od poreza, primjerice, imati 100 maraka u svakom slučaju, ali nije svejedno na koji način će doći do tih 100 marka, istaknuo je Domljan. Također, kada je u pitanju konkurentnost, naročito zemalja koje imaju zakovan fiksni tečaj, mora se provesti interna konvertibilnost, odnosno smanjiti troškove rada kako bi potakli izvoz. Uz to, on dodaje kako naša zemlja ne samo da mora stvarati nova radna mjesta, nego ona moraju biti održiva, što se može uraditi ako se potiče izvoz.
– To znači što više opteretiti uvoz, u cilju što većeg poticanja izvoza. Konkretno, uzme se 100 maraka onima koji uvoze, a onda ih dadnete onima koji izvoze kao poticaj. Na taj način se stvaraju radna mjesta, povećanje dohotka, itd., naglasio je Domljan. Ipak, bez obzira na sve navedeno, i potrebu za brojnim i hitnim reformama u našoj zemlji, on nije optimist da će se to dogoditi u bližoj budućnosti. To obrazlaže činjenicom kako nema jasnih vizija, jer su svi politički dogovori usmjereni na uzimanje što većeg dijela postojećeg “kolača”, a ne na povećanje tog “kolača”.

Bh. svakodnevica

Kako su u BiH nasušno potrebne promjene, i to ne samo porezne politike, najbolje ćemo vidjeti kroz statističke podatke. U BiH je trenutačno 545.520 nezaposlenih osoba, po čemu smo najgori u Europi, trenutačno je više od 58.000 blokiranih računa gospodarskih subjekata, oko 50 posto stanovništva živi na rubu dubokog siromaštva, a njih 25 posto u dubokom siromaštvu, i ove godine imamo debeli trgovinski deficit, domaća poljoprivreda propada dok mi hranu uvozimo čak i iz Afrike, po razini korupcije također zauzimamo začelje u Europi, cijene hrane veće su nam nego u mnogim zemljama u EU-u…

Ipak, ni sve ovo nikada do sada, punih 17 godina, nije bilo dovoljan razlog da se sve dosadašnje vlasti uozbilje i počnu rješavati ekonomska pitanja. Čini se kako je njima samo i jedino važno kako se dodatno zadužiti te nametima osiromašiti sve ono gdje još ima nešto novca. Na taj način država “reže granu na kojoj sjedi”, a ta “grana” je sve tanja i tanja i samo je pitanje vremena kada će pasti.

13.11.2012.
Dnevni list/GKM