Stokorak za ljubav prema KK Posušju, za ljubav prema svom gradu

0
132

Posušje je oduvijek imalo argumenata za pohvaliti se nekim svojim postignućima i uspjesima svojih žitelja ali je uvijek te sredina nekako voljela biti samozatajnom.

Koliko je to dobro u ovom suvremenom svijetu može se raspravljati, ali je činjenica da se na ono najbolje treba ukazivati, treba ga afirmirati i treba lobirati za to što vrijedi. Bez tog neće biti uspjeha i treba konačno jednom naučiti lobirati za svoga i svoje, boriti se za općedruštvene vrijednosti svoje sredine i svoga kraja i puno će biti lakše i ljepše živjeti. Pa čak i onda kad je teško, kad se ne vidi izlaz, a ne prepustiti se opstruranju, destrukciji, letargiji ili nedostatku volje i želje da se stvari promjenu nabolje.

Klubu treba pomoći.

Sve to prepoznali su simpatizeri i prijatelji jedne od nepobitnih posuških vrijednosti – Košarkaškog kluba Posušje, pa su pokrenuli kulturno-sportsku manifestaciju “Stokorak za Posušje” jer tom klubu, koji je puno dao posuškoj i hrvatskoj košarci, danas treba pomoći. Treba ga financijski osnažiti da može sportski odgajati sve dobne uzraste posuške mladosti i da normalno funkcionira u okviru prvoligaškog košarkaškog društva u BiH.

U misiji zajedništva i posuške tradicije cilj je podići svijest o važnosti sporta za mlade ljude, dati potporu brojnoj posuškoj mladosti kojoj je Bog podario odlične predispozicije za bavljenje sportom, košarkom posebno.

A Posušje samo može biti sretno i ponosno kada se o njemu govori kao najmlađem gradu u Federaciji jer je mladost perspektiva u koju je najopravdanije i najkorisnije ulagati.

Prisjetimo se, Zadarski košarkaški štih u posušku klub, koji se rodio se 8. travnja 1975. godine kao Košarkaški lub “Polivinil” Posušje, donio je prvi trener Drago Pekas, tada mladi i ambiciozni nastavnik tjelesnog odgoja. Kasnije su ga dograđivali drugi Zadrani – Neven Plantak i Hrvoje Vlašić.

Klub je dugo pod imenom tog tada poznatog i priznatog posuškog poduzeća pronosio glas o Posušju, bio njegov reprezent i predstavljao njegove ljude svugdje gdje je igrao. Mnogi su se divili kako je taj klub bio organiziran, kako je imao fantastičnog sponzora. S divljenjem su gledali opremu njegovih igrača, sportske torbe i rekvizite, a Polivinil je doista vodio računa da njegovi igrači imaju sve. Da budu najbolji. A oni su to i bili. Nedugo naokon utemeljenja dva puta su bili prvaci Hercegovine – 1980. i 1985. godine. Cijeli grad pamti veliku feštu kojom su navijači popratili ovaj događaj. Grad je jednostavno bio ushićen i na nogama. Za one koji pamte mala dvorana je bila zaista mala da primi sve navijače koji su pratili KK “Polivinil” bez obzira na rang natjecanja.

“Posuška dica”

Zajedno s klubom rasli su i navijači, “posuška dica”, koje je klub oduvijek okupljao i kao najvijače i kao buduće igrače. A posuška košarkaška publika, njezina fanatičnost i odanost klubu nešto je na čemu se može samo pozavidjeti Posušju. Tribine su se uvijek tresle od navijačke pjesme “i u dobru i u zlu”. Svaka utakmica bila je posuški društveni događaj koji se nije smio propustiti.

Posušani će i ovog puta znati napraviti ne dvokorak nego stokorak za svoj klub koji im je prirastao srcu i otkada ime Posušja pronosi diljem Herceg-Bosne, Bosne i Hercegovine ali i Europe i svijeta.

Kažu da je ljubav bol, a posuška ljubav je između ostalog i košarka. Stog treba biti zdrav i pametan i pomoći da naša ljubav uvijek bude zdrava. Prema svemu i svakome, a premu svojemu posebno. (tb)